Status osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini

Osobe sa invaliditetom u BiH često se nalaze izolirane i isključene. Postoji nekoliko specifičnih socijalnih usluga prilagođenih potrebama osoba sa invaliditetom koje se ne primjenjuju, jer postoji nedostatak centara za pružanje podrške posebno u pogledu uključivanja u lokalne zajednice (obrazovanje, zapošljavanje, kulturni život, itd.) Osobe sa invaliditetom su uglavnom isključene iz svih aspekata društvenog života; oni zavise od članova porodice da ispune svoje osnovne potrebe i uglavnom su prisiljeni da žive u izolaciji u svojim domovima.
Porodice sa članovima porodice sa invaliditetom su dalje u nepovoljnom položaju zbog nedostatka odgovarajuće lične pomoći. To znači da jedan član porodice nije u mogućnosti da nađe redovan posao zbog potrebe da pruži njegu članu porodice sa invaliditetom, samim tim donoseći dodatne materijalne i ekonomske nedostatke porodici koja je već ranjiva i podložna većem riziku da živi u siromaštvu. To takođe može dovesti do napetosti i sukoba unutar porodice i može dovesti do atmosfere zavisnosti, a ne do samoodređenja i samostalnog života za osobu sa invaliditetom.
Zakonske regulative u oblastima kao što su zapošljavanje, socijalna i dječija skrb, obrazovanje, zdravstvena zaštita, penzijsko / invalidsko osiguranje ne rješavaju adekvatno pitanja koja se odnose na osobe s invaliditetom (posebno osobe sa visokim stepenom invaliditeta). Štaviše, zakonska neusklađenost između Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republike Srpske (RS), kao i nesklada između kantona i općina oba entiteta, često dovodi do masovne diskriminacije u odnosu na osobe s invaliditetom.
Usluge personalne asistencije nisu uključene u sistemske pravne propise, tako da su osobe sa invaliditetom prisiljene da se prepuste brizi i socijalizaciji u okviru svojih porodica.
Nadalje, postoji nedostatak javne svijesti o problemima i teškoćama s kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju. Ove predrasude služe da stvore dodatni kamen spoticanja za uključivanje, samoodređenje i lični razvoj osoba s invaliditetom u lokalne zajednice. Uopšteno, javno mnjenje je protiv ideje da osobe sa invaliditetom mogu da žive nezavisno i odražavaju stereotip da je briga uloga porodice. Suočeni sa svim ovim preprekama za ravnopravno učešće u društvu, mnoge osobe sa invaliditetom gube samopouzdanje, motivaciju i postaju depresivni.

Potreba za sistemskim rješavanjem servisa podrške

Jedan od glavnih preduslova da se osobi sa invaliditetom omogući da vodi samoodređen život je postojanje servisa personalne asistencije. Servis personalne asistencije je definisan individualnim potrebama konkretnog klijenta (osobe sa invaliditetom), koji obučava svog personalnog asistenta da pruži optimalnu podršku.

Član 19 UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom navodi da “Osobe sa invaliditetom imaju pristup nizu usluga u kući, stambenim objektima i drugim uslugama podrške u zajednici, uključujući personalnu asistenciju neophodnu za podršku življenja i uključivanja u zajednicu, i da spriječe izolaciju ili segregaciju od zajednice “.

Kao okvirni dokument na državnom nivou, donesena je jedinstvena politika u oblasti invalidnosti u kojoj se usluga personalne asistencije spominje kao “usluga koja je neophodna za osobe sa invaliditetom, kako bi im se omogućilo da ostvare samostalan život u zajednici”. Svaki entitet je napravio tekst svoje „strategije za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom“ na osnovu ove politike.

U Zakonu o socijalnoj zaštiti Republike Srpske, koji je usvojen početkom 2012. godine, pominje se personalna asistencija kao dodatna podrška osobama sa invaliditetom. U FBiH još uvijek ne postoji zakonska regulativa o uslugama personalne asistencije, iako su poduzete pripremne mjere.

Neke organizacije za osobe sa invaliditetom rade na stvaranju preduslova za samostalan život, iako su ove aktivnosti u povojima. Prema studiji pod nazivom „Istraživanje za procjenu kapaciteta institucija i organizacija“, 14 organizacija koje se bave invaliditetom u FBiH pružaju usluge za olakšavanje samostalnog i samoodređenog života, dok 4 organizacije iz RS-a rade isto.

Osnivanje i rad udruženja Bosnian Doctors for Disabled

Doctors for Disabled-Austria (DfD-A)“ (Austrijsko udruženje za medicinsku razvojnu saradnju) 2004. godine je započelo pružati podršku osobama sa teškim invaliditetom u Bosni i Hercegovini (BiH). U januaru 2013. godine je osnovana partnerska organizacija „Bosnian Doctors for Disabled“ (BH DFD), čiji je osnivač prof.dr. Martin Salzer iz Austrije, renomirani svjetski stručnjak iz oblasti onkološke ortopedije i  edoprotetske hirurgije kuka. Upravljačke funkcije Udruženja izvršavaju saradnici sa teškim invaliditetom. 

Podrška osobama sa teškim invaliditetom na čitavom području države preko DfD-A i BH DFD se sastojala od novčane podrške za preživljavanje, sponzorstava, preuzimanja troškova, prilagođavanja stambenog prostora, opremanja i uređaja za lakšu svakodnevnicu, kao i od uvođenja servisa „personalne asistencije (PA)“. Tokom implementacije projekta zaključeno je kako je ovaj servis od velikog značaja za osobe sa teškim invaliditetom.

„Personalni asistenti/ce“ su angažovani od strane osobe sa invaliditetom kako bi njemu/njoj pomogli u različitim segmentima svakodnevnog života (higijena, ishrana, mobilnost, obrazovanje, rad, odlasci u javne institucije, slobodno vrijeme) u individualno određenom vremenskom periodu.

Ovaj servis omogućuje osobama sa invaliditetom samoodređen, kvalitetan život i puno učešće u društvenim tokovima.

Na osnovu izuzetno pozitivnih individualnih i društvenih uticaja personalne asistencije sa jedne strane i nedostatnih zakonskih regulativa i podrške javnosti u BiH sa druge strane, personalna asistencija predstavlja važan segment rada za BH DFD.

 U budućnosti planiramo, a na osnovu našeg iskustva i praktičnog poznavanja situacije na licu mjesta, proširiti servis personalne asistencije na više osoba sa invaliditetom, te kroz dalje obrazovanje učiniti ga profesionalnim, a naročito izrada opštih pretpostavki (procjena invaliditeta, finansiranje) za implementaciju na nivou čitave države i nametanje kroz ciljano lobiranje.

BH DFD je nevladina, neprofitna organizacija i svoje aktivnosti finansira isključivo putem donacija i sredstava za poticaj. Kako bi se servis personalne asistencije proširio i bio zakonski regulisan, neophodna su dodatna sredstva. 

Nadamo da ćete nam pružiti podršku u našem daljem radu!!!

Ciljevi

Glavni cilj naše organizacije je da kroz svoj rad doprinesemo postizanju punog društvenog uključivanja i sudjelovanja osoba sa invaliditetom u BiH. Zagovarajući i omogućavajući pristup kvalifikovanim personalnim asistentima/icama za podršku samostalnom životu i samoodređenju, kako je navedeno u članu 19. UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom.